Moj internet dnevnik
fleury merogis
 
Blog
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
To je istjerivanje istine iz vlastite savjesti,
ali na tuđa usta,
jednostavno - osobne pizdarije prebaciš na drugog čovjeka
po sistemu: jedan glup, drugi gluplji..
ili još jednostavnije rečeno
meni se piški, ali prvo se ti popišaj,
a ja ću sve to još više zapišati...
fleurymerogis @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 21, 2008
Gmizavci, čuvajte se duhana, nikotin je opasan za vaš hladnokrvni žilni sustav.
Biljku duhana otkrili su južnoamerički Indijanci, kao sredstvo za istjerivanje gmizavaca iz svojih nastamba.
Bijelci su duhan, krumpir, kukuruz i slične stvarčice prenijeli u Evropu i iskoristili na SVOJ način...
fleurymerogis @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2008
Sranje smrdi? Pišanje smrdi? Zabranite ljudima( i sebi) i jedno i drugo. Osobno garantiram da neće više biti niti pušačkog smrada!
Južnoamerički indijanci su pronašli duhanski list i zaključili da dim te biljke tjera gmazove (hladnokrvne) iz kreveta,bez većih posljedica za ostale stvari, koje se dešavaju u bračnim krevetima..
Nisu izmislili KONZUM...
fleurymerogis @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008
Čuvajte se policajaca koji uzase imaju žabe ili zmije, jer su u lovu na vas...
Ako se nađete u opasnosti od ugiza zmije, zapalite cigaretu...:))...:(
fleurymerogis @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 29, 2007
Carla dell most uzdisaja
Den Haag- možda "trula jabuka"
Suci - možda im je pravnička etika ljigava,
ali mozgovi su im dobar materijal za sirovi miješani beton...
fleurymerogis @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 26, 2007
Zbog prevelikog ispijanja gradske vode,
naš je gradonačelnik dobio dodatni posao, došlo je do klizišta i urušavanja ulica, pa će možda zbog toga hitno započeti pakirati vodu u boce i time riješiti sve probleme...:)))
fleurymerogis @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 25, 2007
Postoji jedan gradonačelnik u Hrvatskoj, koji je sommelier, ne samo za vodu, nego i za ostale tekućine. Stoga vinari i vlasnici pecara dobro načulite uši kada taj stručnjak za tekućine bude održavao svoja stručno - promotivna predavanja o tekućim stanjima i osobnim razmišljanjima...
fleurymerogis @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 23, 2007
Jedan od novijih hrvatskih gradonačelnika javno je izjavio da nikada nije pio bolju vodu od one iz gradskog vodovoda. Čovjek, po meni, očito nema kopita, pa mu je svaka voda krasna (osobito ona sa mineralnim prilogom).
Želim samo spomenuti, da mi i veterinari savjetuju, da za svoje kućne ljubimce (ptice, pse itd.) koristim isključivo izvorsku vodu, bez dodanih kemikalija i bez gradonačelnika. Očito ću se oko toga morati dobro potruditi...
fleurymerogis @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 19, 2007
Dovoljno je da se pogleda ujutro u ogledalo,
da se začudi
i prizna sam sebi
pa to sam ja..:))
fleurymerogis @ 01:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 13, 2007

Da ste prekršajni sudac i trebate donijeti presudu u slučaju dviju stranaka sa problemom (pitanjem)
1) Tko je glup?
2) Tko je gluplji?
Da li biste pri donošenju presude prvo konzultirali
pravni priručnik ili sudske stručnjake iz tog područja...:):):)
fleurymerogis @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 29, 2007
-Werden - postati
Werder- postajatelj
Dinamo - stroj za izmjeničnu struju
Sve zajedno - zagrebačka Dubrava...
fleurymerogis @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 2, 2007
Umro je čovjek, pjesnik u stvarnosti
i u svojim mislima,
možda i u dilemama - za mene;
nisam ga osobno upoznao, na žalost,
ali njegovih riječi,
koje je volio i kojih se bojao ( to je njegov izraz)
bile su njegov život.
Za mene je njegova radinost, duhovitost i duhovnost
ostala uzor čovjeka ili čovjek kakav bi trebalo biti...


fleurymerogis @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 22, 2007

Predizborna kampanja iliti predizborni kampanilizam (lokal-patriotizam)!?
Ostalima to je : Borba za preživljavanje,
Kampf und das Dasein,
Struggle for life...
Izbori:
To je osobni izbor svake vrste demokracije...
Osobno, želio bih proživjeti još par godina ispunjenih svojim i tuđim zadovoljstvom - za stolom...
Navijam za bilo koju donešenu odluku,
a posebno za slavonsku GRAŠEVINU !!!

fleurymerogis @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 24, 2007

Rastanak s gimnazijom! Pa što? Ipak, ima tu nečega. Jedan osjećaj, fluid, nešto praiskonski duboko, dublje iznivelirano, nešto što se već godinama proslavlja akademskim kozerijama, frapantnim idejama, izletima i često masovnim pijankama. Ne zaboravimo, događaji koji se na taj način promociraju, imaju nešto od kozmopolitskog, bjelosvjetskog, općenarodnog,  sačinjavaju ukras ovom našem divnom malom svijetu, koji još izgleda dugo ne namjerava promijeniti svoj sadržaj.

Pokušat ću, bez parafrazerskih insinuacija, analizirati u nekoliko karakterističnih obrazaca taj događaj, koji baš i nije od životne važnosti, iako  u prvi mah on predstavlja jednu čisto emotivnu kategoriju.

- Prvo, to je razlaz, razdor, rastanak, prekid s jednom fazom života, jednim načinom življenja. Naviknuti da dolazimo uredno svako jutro u školske prostorije ispunjeni atmosferom intimnosti, čitajući kao iz dlana ono što će se dogoditi, događati, nekoliko slijedećih sati, ispunjeni konformizmom male institucije s malim brigama, postali smo dobar materijal za stres.  Onako najednom „ispljunuti“, ogoljeli smo i slabi s teškim teretom daljnjeg samostalnog snalaženja. Nešto slično doživljava puž kad mu netko razbije kućicu. Dakle prvu „maturalnu paradigmu“ mogli bismo svesti na: stres u život.

- Drugo, najžalosnija komponenta, to je raspad grupe. Tu ne mislim samo na razrednu grupu na razredno vijeće nastavnika. Ne tvrdim da su sve takve grupe med i mlijeko, međutim  pripadnici, upućeni jedni na druge, ostvarili su latentnu, naizgled službenu povezanost, koja je hoćeš-nećeš, uzrok jednoj još suptilnijoj, prisnijoj vezi, čije kidanje priznajmo, i te kako ošine. To bi vam moje kolegice mogle mnogo delikatnije prikazati.



Slijedeći obrasci su tipizirani i nešto skučeniji.

- Za prosječnog učenika: rastanak s gimnazijom je, ustvari, jedan prividni raskid s „onim prokletim štrebanjem“, rušenje tjeskobe s pijedestala slaboučeničke svakidašnjice. Za njih je to trenutak zaborava.



  Za one druge, natprosječne učenike, gimnazija i rastanak s gimnazijom je samo jedan komplementarni trenutak koji treba koliko-toliko savršeno provoditi i savršeno svršiti, a zatim nazdraviti: To je trenutak uspjeha.



Dakle, ukratko rastanak s gimnazijom sadržava četiri osnovna obrasca: stres u život, rastanak s grupom, trenutak zaborava i trenutak uspjeha. Dovoljno da ne treba plakati nad onime što je prošlo, no isto tako ne treba ni bešćutno prijeći preko toga, odbaciti taj trenutak kao ugašenu šibicu. Zato je jedan izlet, interesantna ekskurzija, i jedna ekskluzivna proslava, najelegantniji, najelastičniji, najjednostavniji i najbolji izlaz i najdostojniji klimaks, koji će ponešto i rasteretiti priču o ulazu u život.



No varate se ako mislite da je time komedija završena, ona tek počinje.

Gospodo maturanti, zbogom!

fleurymerogis @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 27, 2007

Hej, jede dijete iz epruvete
i guta švedske žilete!
Prodajem danas antikvitete
jeftino danas kupujte!
Banka Fraternité, banka Egalité, banka Liberté
prodaju svete antikvitete
svi navalite, navalite.
fleurymerogis @ 01:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 14, 2007

Ciceron i ja  u  Ampasalyji

 

Jednog vrućeg  pasalyjanskog  popodneva  ležao sam u hladu ispred  bazena, polumrtav od  sparine i pokušao se  zabaviti gledajuči Cicerona. To smiješno kućence (OP.P. Ciceron je, ako niste znali, pas, i to pas koji govori više jezika, čak zna i reći na latinskom vau, vau, no najdraže mu je na meni razumljivom jeziku  reći da sam ja užasno infantilan i glup gospodar. Hvala,Gospodine Štenebiću, obratno i onako ne bi vrijedila  primjedba.)

Dakle, to smiješno kućence treniralo je na travi jedan izvjestan pokret  nogom... Stavio  bi ružičastu  bobicu  grozda  na vrh  nekakvog  štapa, nešto više svoje glave, zatim bi se nehajno okrenuo na drugu stranu, tobože gledajući sa zanimanjem daleko na jug, a zatim je munjevito, iz okreta, udarao nepogešivom točnošću desnom nogom bobicu. Ova bi, pak, odjetlela u zrak, a Ciceron  bi tada potrčao, zavalio se na leđa i s oduševljenjem gledao parabolu, koju je pravila ta ružičasta kuglica leteći u njegova širom otvorena nasmješena usta.

Baš smiješan pas. I glup!

Iznemoglim  glasom  predložih Ciceronu  da  uđemo u bazen. On pristane, donese nekoliko kockica leda i pažljivo ih baci u vodu. Tako ohlađena voda ugodno nas je osvježavala. Veselo  smo se praćakali i ja, onako u dobrom raspoloženju i koristeći  svoju veličinu, gurao sam mu vrlo rado glavu pod vodu. On je prijetio, a ja sam tvrdio da, sunca mi, s tim nemam veze. Da ga uvjerim, i sam bih zaronio pod vodu.             

Jednom, zaronivši  malo dublje, ugledah  neki smeđi  kvadratić na dnu. Uzeo sam ga u ruke i izronio, oduševljeno vičući: “Cicerone, amfora!“ Doplivao sam do ruba bazena i predao to Ciceronu. On je pažljivo sušio od vode slijepljene dlake. Uze žuto parčence i poče ga s interesom  razgledati, a zatim me s visoka pogleda. “Ha, ha, Amfora?!  Budalo (jadniče), ovo se naziva telegram. “Mašući  glavom podera omot koji je, izgleda sačuvao svoj sadržaj, jer Ciceron  počne glasno čitati:

“Cicerone darling ee stop sav moj kapital od  5  miliona Ampaslyjanskih  dolara stop ostavljam tebi stop dođi što prije mili moj stop jer sam teško bolesna stop  šaljem tebi i gospodinu Gospodaru  za put stop tvoja teta  Ciceroanalijanka stop 19...pasalyjangusta, Ampas-City, Ampasalyja“

„Vrlo interesantno. Moj otac, Ciceron senior, pričao mi je, da je tetka Ciceroanalijanka uvijek pobjeđivala na festivalima pseće ljepote, naravno, dok je bila mlađa. Priznajem, rado bih je vidio još živu. Nego znaš li ti Gospodariću, kako se jedan telegram mogao održati punih 24 h pod vodom?“

-         Tko zna ;- odgovorio sam ravnodušno. Bio sam razočaran što to ipak nije amfora. No ovo barem objašnjava otkud one silne pare što ih je juče donio HT- službenik. Ispijao sam coca-colu i razmišljao ima li što interesantno u Ampasalyji. Sjetih se da se tamo nalazi Cape Kenpasalya, raketna baza i astronauti koji su bili na Mjesecu.

-         Ha, možda će se ispuniti najzad moja najveća želja da saznam ima li na Mjesecu mjesečara. Jednom sam to upitao Cicerona, na što me je on samo čudno pogledao i primijetio da sam ja omaška prirode.

-         -Tko zna!- ponovio sam. – Hoćemo li putovati?

-         Svakako. Rezerviraj za sutra avionsku kartu.Samo za sebe. Životinju, pa ma koliko ona bila plemenita i inteligentna, ne primaju u avion.

-         Nisam se sjetio upitati kako će on putovati, no nije ni trebalo. Sutradan, opremljen za put, dobio sam odgovor na aerodromu. Naredio je da ga zamotam u celofan i ponesem na rukama, kao lutku. Uzalud sam se bunio da bi bilo zgodnije ostaviti ga među ostalim putnim stvarima. Dakle, on je glumio psa-lutku koju ja nosim nekom svom rođaku na poklon. (Njemu nije smetalo što ja u Ampasalyji nemam baš nikakvog rođaka).

-         Na ljubaznu molbu stjuardese,  ipak sam predao Cicerona , upozorivši je da je lutka od mao-ce-tungova porculana. Odnijela je jadnika u zadnji dio aviona i tako su nestale moje brige, (daleko od očiju – daleko od srca), pa tako olakšan, zaspah. Probudio sam se na upozorenje stjuardese da vežemo sigurnosne pojasove. Sretno smo aterirali. Na izlazu primio sam smotak s Ciceronom  i ljubazni smiješak. Vani je bilo ugodno predvečerje i ja požurih k carinarnici. Isprave su bile u redu, kad se iznenada carinikovo pronicljivo oko zaustavi na paketu u ruci.

-         -Što je to?- Ciceron! – odgovorih spremno, no brzo sam se ispravio. – Nije  Ciceron, nego lutka, tj. sada je više lutka  nego Ciceron.

-         Carinik s razumijevanjem klimne i povede me u neku prostoriju. Tu je počeo pregled.

-         Uzalud sam protestirao. Izvadili su Cicerona, okretali ga, otvarali mu usta i tresli ga pritisnuvši uho na njegov trbuh. Mrmljali su nešto i kad sam čuo riječ „trava“ brzo sam uzviknuo:

-         -Nikako, on jede samo meso i sladoled – i opet sam se brzo ispravio-To jest, on uopće ne jede.

-         Usprkos tome se pojavio neki čovjek u plavom kombinezonu noseći odvijače i još neke, vrlo sugestivne alatke. Najzad očajno uzviknuh:

-         -Nemojte ga otvarati; to je pravi pas!

-         - Tako je! – najzad progovori Ciceron, duboko odahnuvši – pravi pravcati pas.

-         Radnik u plavom kombinezonu razočarano spusti cijev lasera.

-         - Ali, ali, ovo štene govori – najzad provali zajapureni i do besvijesti iznenađeni carinik.

-         -Sigurno, kopile – odbrusi Ciceron, ali se odmah ispravi. –Jeste li ikad bili u Jupasaliji? Ne! Vidite, tamo svaki drugi pas govori, a svaki treći gospodar laje. Ostali niti govore niti šute.

-         - Isuse, ala ovaj laže – mislio sam si ja – pa ja u okolici ne znam više nijednog psa koji govori. Što se tiče gospodara, vidio sam ih samo nekoliko, i to, iz daleka.

-         -Tako je. Tko je pas, treba priznati da je pas. Tko prizna pola mu se prašta. Ti si priznao, daklem, ti si polupas, a za  polupse i slične elemente ne postoje carinske sankcije, a ni druge prepreke u životu. - rasfilozofirao se neki debeljko s čačkalicom u ustima, vjerojatno šef:

-         -Slobodni ste, gospodine Poluštene.

-         -Hvala i doviđenja, komplet-budalo – odvrati Ciceron i nas dvoje odmaglismo.

-         Odlučili smo tek sutra posjetiti tetku (jasno Ciceronovu), a prenoćiti u jednom mirnom hotelu. Iako nismo rezervirali apartman, portir nas najljubaznije dočeka. (Užas, moja i nešto malo Ciceronova pojava uvijek izazivaju kod ljudi takve osjećaje).



-Hoće li gospodin da se malo oporavi u  „Salon  pour la beaute?“- zacvrkuta glas jedne vile u dražesnoj zelenoj livreji.

- Varate se, gospođice u ovom slučaju maskota sam ja – i najljubaznije se naklonih krajičkom oka gledajući Cicerona. Kad ovaj klimne glavom, podigoh glavu i rekoh malo tiše gledajući pravo u divne oči:

- Ipak, predajem vam ovu psinu na brigu! – I već je Ciceron plovio na divnom brodu s dvije katarke.

- Dobar vjetar, kormilaru – poželjeh mu sa sjetom. On mi vražje namigne. Tek tada primijetih portirov izbezumljeni pogled.

- Ali , ali psi ne govore!-

- Mislite?- odgovorio sam smiješeći se mudro i krenuo prema liftu.

Apartman je bio ugodan i prostran i ja odlučih odmoriti svoje umorno tijelo u orahovoj  ljusci obloženoj  dlakom slonova embriona. (Ružinog li raskoša). Zaključio sam da su lijepe sumerske vaze ustvari „buke“ bog zna kojih CIA-e, FBI-e, osiguravajućih društava itd.

(Ampasalyja je zapadna zemlja, a njen bedeker prilično indiskretan). Zato tiho zapjevah: „Zvijezde blijede, na istoku se rađa sunce“. Zaspao sam s uvjerenjem da će me već netko doći uhapsiti i, kao i uvijek, bit ću najzapaženiji gost.

                                         (nastavak slijedi)

fleurymerogis @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007
Dakle,“dr. mr. discipulijanovići“(ono dr. i mr. čitaj: dragi moji), ako idete, ili se spremate na nekakav maskenbal, iliti folirantski ples, primite bez ustezanja nekoliko ekskluzivnih savjeta.

     Prvi savjet bio bi, da pogledate u enciklopediju pod „maska“. Tamo ćete pročitati ono što ja već odavno znam. Dakle, da je prvu masku izmislio naš dlakavi praneotesanac

iz doba magdale'niena. Da Egipćani namjenjuju masku samo mrtvacima,a Grci misle da je ona i te kako za žive. Da Rimljani stavljaju maske u službu imagines maiorum.(Objašnjenje zatražite od „Rječnika stranih riječi“ ; izdanje „Snađi se“).

    U XIV st. Mletački frajerčići, kod nas poznatiji kao „ubojice dalmatinskih i velebitskih šuma“, izmišljaju mascheru ili krinku, sa svrhom pikantnih pustolovina. Zašto pikantnih? Valjda zato, što je neki šjor Lorenzo Carducci prevario ljubavnicu sa vlastitom šogorovom sestrom.

     No, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su postajali praktičniji, pa je tako prvi ( i pravi) Casanova upotrebljavao krinku da prikrije ordene „ Plava šljiva“, zarađene od muževa-jelena.

Isto tako, maska je služila i lopovijanovićima da polože disertaciju zvanu „corpus delicti“ (OP. P. Pogledaj kod „imagines maiorum“).

     Nakon toga došlo je vrijeme u kojem je vladala uzrečica: „Snaga parole valja, glava zid probija“. I, pošto je ideološka čistoća te maske provjerena kroz višestruku veš-mašinu ( s pretpranjem, pranjem i natpranjem), paragrafom xyz bilo je objavljeno slijedeće: „Nekoliko dana u veljači dozvoljeno je da se majmun maskira u čovjeka i obratno“.

      I, eto, tu smo. Pošto ste sada nafilani znanjem o maskama, da biste i „magistrat“ o njemu mogli položiti, primite slijedeće savjete savjete, kao što rekoh „ u vezi maskenbala“, jasno:

      -Prije svega, ako ste učenica, maskirajte se u Crvenkapicu i svima objašnjavajte da tražite bakicu, a inače vas se sve ovo ništa ne tiče. Samo, kad se namjerite na vuka, pojedite ga.).

      -Ako ste mirni, maskirajte se u anđela, uvijek će vam se pri ruci naći kakav hrabri arhanđeo ili još hrabriji đavao.

      - Ukoliko ste lijepi, maskirajte se u Evu. Izazvat ćete zavist (na istim valnim dužinama), a divljenje kod onih drugih. Doživjet ćete pravu invaziju komplimenata kao:“Kis ti hand, frajlo“ i laži: „ Prosim, pogled vaših očiju je neodoljiv“(... a pri tome se gleda 75 cm niže) i tome slično. Kad vam dosade, uhvatite prvog macana ispod ruke i recite mu šta vam leži na duši.

      - Ako ste ružni, nemojte se ni pokušati maskirati. Pričajte partnerima kako vam je dosadilo da stalno budete lijepi, pa ste se, eto, maskirali.

      Ako mislite da ste lukavi, maskirajte se u Atenu ili Artemidu. Samo nemojte loviti divljač koja miriše na 98-oktanskom benzinu, jer se tako može ispostavit da je vaš šarmantni idol inače radnik na benzinskoj pumpi. (Odatle mu i onoliko znanja o „maskama“ automobila).

      -I na kraju, izrazito opreznima, iznad svega savjetujem da dođu u pratnji garde-dame, ili nekakvog sličnog svata. ( U suprotnom ponesite zviždaljku ili džepnu sirenu).

      A sada , red je, zbog ravnopravnosti muškaraca ( došlo je vrijeme da se i za nju borimo) nekoliko savjeta muškom spolu:

       -Najzad, evo prilike vama, koje tišti što vam je brada rijetka, da dođete s bradurinom do zemlje. Kasnije možete tvrditi da to niste bili vi, nego vaš pokojni ( i vražji) djedek, koji je od silnog prevrtanja u grobu, najzad uskrsnuo.

      - Ako ste ambiciozni, maskirajte se u robijaša. To je tako upečatljivo, simpatično i – puno optimizma: daje mnogo nade u uspjeh.

     -Ako patite od kompleksa manje vrijednosti, maskirajte se u dimnjačara. To će divno učvrstiti vaše uvjerenje.

     -Ako ste iskreni, maskirajte se u majmuna. Svi će vam vjerovati.

     -Ukoliko ste kreativni, maskirajte se u Adama. Danas prirodna krzna visoko kotiraju, a vjerujem da će i ONE od srca pljeskati tom potpuriju.

     -Ako ste podlac, maskirajte se u poreznog zastupnika, i svima se predstavite preko glasnogovornika.

    -Ukoliko ste dosljedni, maskirajte se u đavola. Potvrdit ćete svoju dosljednost, a bit ćete i tata-mata među ostalima, prikrivenim đavolčićima te večeri. Ipak, ne zaboravite: Tko se đavola laća, đavo će ga i odnijeti.

     -- I ne zaboravite, oni ljudi u bijelim bluzama s crnom mašnom, nisu maskirani. To su vjerojatno pravi konobari.

      Eto, toliko o savjetima. I na kraju, ako nemate u planu nikakvu masku, nema veze. Glumite sami sebe. Pametni ljudi kažu: „Bit će smijeha“; Ali ipak konačni je zaključak: tek pod maskom svi su uvjereni u svoju izuzetnu vrijednost

Dakle,“dr. mr. discipulijanovići“(ono dr. i mr. čitaj: dragi moji), ako idete, ili se spremate na nekakav maskenbal, iliti folirantski ples, primite bez ustezanja nekoliko ekskluzivnih savjeta.

     Prvi savjet bio bi, da pogledate u enciklopediju pod „maska“. Tamo ćete pročitati ono što ja već odavno znam. Dakle, da je prvu masku izmislio naš dlakavi praneotesanac

iz doba magdale'niena. Da Egipćani namjenjuju masku samo mrtvacima,a Grci misle da je ona i te kako za žive. Da Rimljani stavljaju maske u službu imagines maiorum.(Objašnjenje zatražite od „Rječnika stranih riječi“ ; izdanje „Snađi se“).

    U XIV st. Mletački frajerčići, kod nas poznatiji kao „ubojice dalmatinskih i velebitskih šuma“, izmišljaju mascheru ili krinku, sa svrhom pikantnih pustolovina. Zašto pikantnih? Valjda zato, što je neki šjor Lorenzo Carducci prevario ljubavnicu sa vlastitom šogorovom sestrom.

     No, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su postajali praktičniji, pa je tako prvi ( i pravi) Casanova upotrebljavao krinku da prikrije ordene „ Plava šljiva“, zarađene od muževa-jelena.

Isto tako, maska je služila i lopovijanovićima da polože disertaciju zvanu „corpus delicti“ (OP. P. Pogledaj kod „imagines maiorum“).

     Nakon toga došlo je vrijeme u kojem je vladala uzrečica: „Snaga parole valja, glava zid probija“. I, pošto je ideološka čistoća te maske provjerena kroz višestruku veš-mašinu ( s pretpranjem, pranjem i natpranjem), paragrafom xyz bilo je objavljeno slijedeće: „Nekoliko dana u veljači dozvoljeno je da se majmun maskira u čovjeka i obratno“.

      I, eto, tu smo. Pošto ste sada nafilani znanjem o maskama, da biste i „magistrat“ o njemu mogli položiti, primite slijedeće savjete savjete, kao što rekoh „ u vezi maskenbala“, jasno:

      -Prije svega, ako ste učenica, maskirajte se u Crvenkapicu i svima objašnjavajte da tražite bakicu, a inače vas se sve ovo ništa ne tiče. Samo, kad se namjerite na vuka, pojedite ga.).

      -Ako ste mirni, maskirajte se u anđela, uvijek će vam se pri ruci naći kakav hrabri arhanđeo ili još hrabriji đavao.

      - Ukoliko ste lijepi, maskirajte se u Evu. Izazvat ćete zavist (na istim valnim dužinama), a divljenje kod onih drugih. Doživjet ćete pravu invaziju komplimenata kao:“Kis ti hand, frajlo“ i laži: „ Prosim, pogled vaših očiju je neodoljiv“(... a pri tome se gleda 75 cm niže) i tome slično. Kad vam dosade, uhvatite prvog macana ispod ruke i recite mu šta vam leži na duši.

      - Ako ste ružni, nemojte se ni pokušati maskirati. Pričajte partnerima kako vam je dosadilo da stalno budete lijepi, pa ste se, eto, maskirali.

      Ako mislite da ste lukavi, maskirajte se u Atenu ili Artemidu. Samo nemojte loviti divljač koja miriše na 98-oktanskom benzinu, jer se tako može ispostavit da je vaš šarmantni idol inače radnik na benzinskoj pumpi. (Odatle mu i onoliko znanja o „maskama“ automobila).

      -I na kraju, izrazito opreznima, iznad svega savjetujem da dođu u pratnji garde-dame, ili nekakvog sličnog svata. ( U suprotnom ponesite zviždaljku ili džepnu sirenu).

      A sada , red je, zbog ravnopravnosti muškaraca ( došlo je vrijeme da se i za nju borimo) nekoliko savjeta muškom spolu:

       -Najzad, evo prilike vama, koje tišti što vam je brada rijetka, da dođete s bradurinom do zemlje. Kasnije možete tvrditi da to niste bili vi, nego vaš pokojni ( i vražji) djedek, koji je od silnog prevrtanja u grobu, najzad uskrsnuo.

      - Ako ste ambiciozni, maskirajte se u robijaša. To je tako upečatljivo, simpatično i – puno optimizma: daje mnogo nade u uspjeh.

     -Ako patite od kompleksa manje vrijednosti, maskirajte se u dimnjačara. To će divno učvrstiti vaše uvjerenje.

     -Ako ste iskreni, maskirajte se u majmuna. Svi će vam vjerovati.

     -Ukoliko ste kreativni, maskirajte se u Adama. Danas prirodna krzna visoko kotiraju, a vjerujem da će i ONE od srca pljeskati tom potpuriju.

     -Ako ste podlac, maskirajte se u poreznog zastupnika, i svima se predstavite preko glasnogovornika.

    -Ukoliko ste dosljedni, maskirajte se u đavola. Potvrdit ćete svoju dosljednost, a bit ćete i tata-mata među ostalima, prikrivenim đavolčićima te večeri. Ipak, ne zaboravite: Tko se đavola laća, đavo će ga i odnijeti.

     -- I ne zaboravite, oni ljudi u bijelim bluzama s crnom mašnom, nisu maskirani. To su vjerojatno pravi konobari.

      Eto, toliko o savjetima. I na kraju, ako nemate u planu nikakvu masku, nema veze. Glumite sami sebe. Pametni ljudi kažu: „Bit će smijeha“; Ali ipak konačni je zaključak: tek pod maskom svi su uvjereni u svoju izuzetnu vrijednost.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            

fleurymerogis @ 00:46 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 2, 2007

Osim razloga za slavlje, ima ponekad i razloga za tugu

To bi svima trebalo označiti da postoje

I dva različita položaja Sunca, prema zemlji:

Ekvinocij i Solsticij

To baš mnogo ne znači niti Sjevenom niti Južnom polu

Jer drugima to znači četiri godišnja doba

Osim meridijanima, paralelama i naravno, ekvatoru

(To je samo zemljopis),

Ali ne i ljudski osjećaji...

Osobno, Nova godina je Dan dječje radosti

Stoga bih nastupajuću Sretnu Novu godinu poželio,

Prvo Eskimima i svim Enuitima na Sjevernom polu,

A na Antarktiku iliti Južnom polu (PINGVINIMA),

Sretno vam Novo ljeto..,

A zimu?...

Posebno Finskoj ili Laponiji,

Jer su djeci poslali lik čarobnjaka,

Poznatijeg kao DJED MRAZ,

I naravno ljudima cijelog svijeta

Koji Novu godinu slave i poštuju...

fleurymerogis @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 23, 2006
Prvo je posvećeno vjeri u rođenje,
drugo je pripravljeno za čovjekovo ufanje.
za poneki svjetovni dar,
za boljitak svakodnevnog života i svoga doma.
Jedan prijatelj, mudar, rekao nam je:
Božić traje ( da budem kratak u citatu),
čitavu godinu, najmanje, a ovo drugo,
par dana, ovisi o blizini najbliže trgovine...
Stoga bih svima zaželio
SRETAN BOŽIĆ
ili BOŽIĆNICU
bez obzira na datum ili uvjerenje...
Osobno bih volio da jedno i drugo
traje čitavu godinu!!!


fleurymerogis @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 3, 2006

 



Čija se jaja farbaju za ljude?
Kokošja!
Jadnih li kokoši,
one to rade po prirodnoj dužnosti,
bilo pijevca ili ne, to je njima svejedno,
ponekad jadno, a ponekad žalosno.
Arta Marta na PC-u karta...
Cenzura?!!!
To je sranje kroz gusto granje,
jer je samo jedna jedincata
i više ostaje ista...
Savjet molim:
Da li da tu osobu i dalje volim?...
Pisanice su O.K. !!!
Onako kako ih farbaju ljudi .
 
 
 

 

 

 

 

fleurymerogis @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
5160
Index.hr
Nema zapisa.